Digitalna zrelost visokih učilišta

Projektni ciljevi

U projektu e-Sveučilišta uvodi se koncept digitalne zrelosti u visokoškolski sustav na nacionalnoj razini te se time želi doprinijeti sustavnoj digitalnoj transformaciji visokoškolskog obrazovanja u RH. Ciljevi projekta su:

Razviti Model digitalne zrelosti za visoka učilišta u Hrvatskoj temeljen na iskustvima sustava digitalne zrelosti za školski sustav, rezultatima OECD upitnika provedenog među javnim visokim učilištima 2022. godine, te radu s predstavnicima 24 visoka učilišta koja sudjeluju u pilotiranju modela
Provesti samovrednovanje i vanjsko vrednovanje za min 10% visokih učilišta
Upoznati korisnike iz visokog obrazovanja s konceptom digitalne zrelosti

Na ostvarivanju ovih ciljeva projekta radi se u uskoj suradnji između CARNET-a i Agencije za znanost i visoko obrazovanje (AZVO). U toj je suradnji najprije razvijen teorijski koncept digitalne zrelosti visokih učilišta u Hrvatskoj.

Model vrednovanja primijenjen tijekom projekta e-Sveučilište bit će temelj nove usluge nazvane Digital Maturity as a Service (DMaaS) koja će biti ponuđena svim javnim visokim učilištima. Prema tom modelu visoka učilišta mogu obaviti samovrednovanje svoje digitalne zrelosti putem online upitnika i nakon toga zatražiti vanjsko vrednovanje. Nakon projekta e-Sveučilišta AZVO može razmotriti uvođenje vrednovanja digitalne zrelosti u svoju redovitu praksu, kao jedno od tematskih vrednovanja.

Teorijski koncept digitalne zrelosti visokih učilišta u Republici Hrvatskoj

Digitalna tehnologija prisutna je već nekoliko desetljeća u visokom obrazovanju u Hrvatskoj, no nije imala, a ni dalje nema jednaki značaj u razvoju pojedinih akademskih ustanova pa ni njihovih zaposlenika i studenata. To je razumljivo s obzirom na velike razlike između tipova visokoškolskih ustanova kao i među znanostima i umjetnostima kojima se bave.

Tome treba dodati i brz razvoj digitalnih tehnologija i njihovu sve veću ulogu i utjecaj na radne procese, komunikaciju, suradnju, učenje, poučavanje, istraživanje, suradnju, akademsku produkciju i druge zadatke i ciljeve visokog obrazovanja. Upravama visokih učilišta nije jednostavno pratiti taj razvoj, a često moraju odlučivati hoće li i koliko resursa ulagati u umrežavanje, opremanje, programsku podršku, vještine pojedinaca ili možda u kibernetičku sigurnost?

Zaposlenici akademskih ustanova u sličnim su nedoumicama kad odabiru digitalne alate pomoću kojih će obavljati svoje svakodnevne poslove ili koje će koristiti u radu sa studentima. Prihvaćanja digitalnih tehnologija i njihova integracija u učenje studentima je pak neupitna i samorazumljiva, što čini njihova očekivanja visokima i ponekad neostvarivima u sustavu visokog obrazovanja koji se temelji na višestoljetnoj tradiciji iz pred-digitalne ere.

Unatoč međusobnim razlikama svim je dionicima u sustavu visokog obrazovanja u interesu na znanstvenim temeljima graditi individualni, društveni i globalni napredak i pri tom iskoristiti sve mogućnosti digitalnog svijeta. Teorijski koncept digitalne zrelosti visokih učilišta u Republici Hrvatskoj nastao je kako bi ponudio cjelovit pogled na digitalnu preobrazbu pojedinog visokog učilišta i osigurao međusobno razumijevanje dionika.

On pri tom opisuje optimalno planiranje i primjenu digitalnih tehnologija u visokom obrazovanju, odnosno stanje koje se danas može smatrati optimalnim jer je jasno da će se i vizija i praksa svega digitalnog vrlo brzo mijenjati. U njemu se spominju i primjeri primjene digitalnih tehnologija koji nisu široko zastupljeni pa ih je nemoguće definirati standardnim terminima, te se time doprinosi i razvoju i razumijevanju terminologije kao i dijeljenju dobrih praksi.

Sveobuhvatnost koncepta osigurana je definiranjem šest područja digitalne zrelosti visokog učilišta, u kojima se pak razlikuju različite perspektive dionika. Obuhvaćanjem šest područja omogućava se šira perspektiva i sagledavanje digitalne zrelosti u njenoj cjelovitosti, a dublji uvid u pojedino područje omogućava razumijevanje pojedinih pod-područja i elemenata koji nisu svima jednako u fokusu.

Tako se članovima uprava visokih učilišta predlaže razmišljanje o digitalnim tehnologijama na strateškim razinama, drugim je zaposlenicima ponuđena operativna razina, a studentima iskustvena i praktična razina. No, svim je dionicima omogućeno da aktivno sudjeluju u kreiranju poboljšanja digitalne zrelosti visokog učilišta kroz model vrednovanja.

Vođenje digitalne preobrazbe

Vođenje digitalne preobrazbe obuhvaća strateško usmjeravanje digitalnih inicijativa kroz planiranje i koordinaciju šire strategije visokog učilišta. U procesu izrade strateškog plana digitalne transformacije sudjeluju različiti dionici – uprava, nastavnici, IT stručnjaci i studenti – čime se postiže bolja usklađenost potreba i ciljeva. Važno je i redovito praćenje ostvarenja vizije i strateškog plana uz analizu korištenja digitalnih tehnologija, kako bi se na vrijeme poduzele korekcije i pojačale uspješne prakse.

Razvoj ljudi unutar visokog učilišta uključuje uspostavljanje kultura eksperimentiranja (npr. kroz natječaje za dodjelu resursa, nagrade, poticaje) te osnivanje ili osnaživanje centara podrške kao što su IT službe i centri za e-učenje. Dobar primjer je i umrežavanje nastavnika, IT stručnjaka i studenata kroz formalne i neformalne mreže za razmjenu znanja i razvoj zajedničkih projekata.

Za razvoj organizacije ključna je učinkovita digitalizacija poslovanja, od administrativnih procesa do knjižnice i referade, što omogućava transparentniji rad i donošenje odluka temeljenih na podacima. Donošenje odluka uključuje jasne procedure i konzultacije s dionicima, a osiguravanje resursa provodi se planski, u suradnji uprave i IT službi, vodeći računa o potrebama svih dijelova organizacije.

Konačno, održive digitalne prakse usmjerene su na smanjenje digitalnog jaza i prilagodljivost visokog učilišta budućim izazovima, doprinoseći dugoročnom razvoju i kvaliteti rada. Digitalna dobrobit (fizičko i psihičko zdravlje) nastavnika i studenata integrirana je u praksu visokog učilišta, primjerice kroz osvještavanje optimalne uporabe tehnologije i osiguravanje ravnoteže s drugim aspektima akademskog života.

Digitalne tehnologije u učenju i poučavanju

Uvođenje digitalnih tehnologija u poučavanje usmjereno je na poticanje nastavnika da ih koriste u svim oblicima nastave, bilo u klasičnim predavaonicama, hibridnim ili potpuno online okruženjima. Visoka učilišta potiču nastavnike definiranim standardima kvalitete, primjerima dobre prakse i evaluacijama. U fizičkim prostorima to se očituje kroz korištenje aplikacija za trenutne povratne informacije, animacija i simulacija ili kroz izvođenje praktičnih vježbi uz digitalnu opremu, a u online kontekstu kroz sustave za upravljanje učenjem, virtualne učionice i različite platforme za komunikaciju. Ključna je i izrada te pohrana digitalnih obrazovnih sadržaja (npr. u sustavima poput Moodlea ili drugim repozitorijima), pri čemu neki nastavnici dijele materijale kao otvorene obrazovne resurse (OER).

Digitalna tehnologija važna je i u vrednovanju i samovrednovanju znanja – online testovi, zadaci i alati za provjeru vjerodostojnosti studentskih radova omogućuju kvalitetniji proces učenja i vrednovanja. Osim vrednovanja i osiguranih digitalnih materijala za učenje, visoko učilište omogućava studentima primjenjuju digitalne tehnologije u učenju na više načina, primjerice poticanjem interaktivnog sudjelovanja u nastavi putem digitalnih alata i aplikacija i kroz pristup podršci pri korištenju specifičnih programa ili uređaja.

Razvoj digitalnih kompetencija nastavnika i studenata jedan je od prioriteta visokog učilišta te se u tu svrhu za nastavnike i studente organiziraju edukacije, tečajevi, natjecanja i druge aktivnosti s ciljem unaprjeđenja kreativne upotrebe digitalnih alata. U kurikulume se uvodi raznolikost izvođenja studija (klasično, hibridno i online), a sve češće se pojavljuju i digitalne mikrokvalifikacije te programi cjeloživotnog obrazovanja koji koriste digitalne tehnologije. Ovim se pristupom nastoji postići da svaki segment nastave, vrednovanja i rada sa studentima bude osnažen digitalnim rješenjima, stvarajući dinamičnije i fleksibilnije okruženje za učenje.

Digitalne tehnologije u istraživanju i suradnji

Na digitalno zrelom visokom učilištu digitalne tehnologije su integrirane u sve aspekte znanstveno-istraživačkog rada kao i u inicijative koje se na njemu temelje, a mogu uključivati projekte i suradnje unutar i izvan akademske i lokalne zajednice kao i natjecanja i studentske startupove.

Digitalne tehnologije u istraživanju uključuju korištenje digitalnih laboratorija, specijalizirane opreme i programske podrške, umrežene infrastrukture te naprednih alata za obradu i analizu podataka. Istraživači koriste digitalne alate pri pripremi, objavi i diseminaciji znanstvenih i stručnih radova, čime njihov rad postaje brži i kvalitetniji, a vidljivost rezultata je povećana. Otvorena znanost dodatno pridonosi razmjeni znanja i resursa kroz otvorene repozitorije, časopise i podatke, dok se pri tome aktivno prati zaštita intelektualnog vlasništva i akademski integritet. Na ovaj se način gradi dinamična istraživačka kultura utemeljena na transparentnosti, otvorenosti i usmjerenosti na budućnost.

Također, visoko učilište potiče korištenje digitalnih kanala u suradnji među nastavnicima i istraživačima, ali i s drugim ustanovama, gospodarstvom i širom zajednicom, čime se olakšava komuniciranje i zajedničko vođenje projekata. Studenti imaju mogućnost uključivanja u istraživanja i inovativne projekte korištenjem digitalne tehnologije, čime stječu dragocjeno praktično iskustvo. Suradnja s lokalnom zajednicom također se osnažuje kroz digitalne platforme i resurse, omogućujući provedbu projekata terenske nastave, praksi i drugih aktivnosti. Uspostavljene su jasne procedure za dijeljenje rezultata i suradnju, tako da svi dionici mogu jednostavno pristupiti relevantnim podacima i sudjelovati u istraživačkim inicijativama. Proširivanje mreže partnera i snažna digitalna prisutnost pomažu u boljem pozicioniranju visokog učilišta na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

Digitalna infrastruktura i podrška

Digitalna infrastruktura i podrška obuhvaća adekvatno planiranu i održavanu mrežnu infrastrukturu (žičnu i bežičnu), poslužiteljsku infrastrukturu, diskovne sustave i sigurnosne kopije koji zajedno jamče visoku dostupnost i stabilnost rada. Uz to, kvalitetno opremljene sistemske sale, opremljene redundantnim napajanjem i hlađenjem, omogućuju pouzdano čuvanje podataka i funkcioniranje serverskih sustava. Učionice, kreativni prostori i multimedijski studiji opremljeni su suvremenom tehnologijom kako bi se podržalo izvođenje hibridne nastave, snimanje obrazovnih materijala i inovativno eksperimentiranje.

Osoblju i studentima omogućuje se korištenje vlastitih ili posuđenih uređaja (BYOD), pri čemu je važna standardizacija i mogućnost povezivanja na mrežu i periferne uređaje. Integracija informacijskih sustava na razini visokog učilišta nastoji stvoriti jedinstveno iskustvo korištenja, uključujući LMS-ove, sustave za e-učenje i ostale digitalne usluge.

Tehnička podrška organizirana je tako da korisnici mogu brzo prijaviti probleme i dobiti pomoć, što uključuje različite komunikacijske kanale i informacijske sustave za praćenje i analizu upita (CRM). Digitalni identiteti i jedinstvena prijava (SSO) omogućuju korisnicima lakši pristup svim potrebnim uslugama, a istovremeno povećavaju sigurnost i transparentnost. Zelena infrastruktura, uključujući energetski učinkovite sustave, odgovorno upravljanje elektroničkim otpadom i optimizirano korištenje resursa, postaje sve važnija komponenta cjelokupne strategije digitalne transformacije. Time se u konačnici postiže održiv, ekonomičan i tehnološki napredan ekosustav usmjeren na kvalitetno poučavanje, istraživanje i suradnju.

Kibernetička sigurnost

Kibernetička sigurnost dio je digitalne zrelosti visokih učilišta, danas ključan za zaštitu ljudi, procesa i infrastrukture od kibernetičkih prijetnji. Upravljanje informacijskom sigurnošću osigurava povjerljivost, cjelovitost i dostupnost podataka svim dionicima kao i kontinuitet poslovanja. Digitalno zrelo visoko učilište stoga ima jasnu i redovito ažuriranu sigurnosnu politiku kao i sustav za procjenu rizika te provodi redovite provjere ranjivosti i brine o usklađenosti s pravnim propisima.

Edukacija i kampanje podizanja svijesti o kibernetičkoj sigurnosti na visokom učilištu nužni su za stvaranje kulture sigurnosti, upoznavanje korisnika s mogućim prijetnjama i načinima kako ih izbjeći ili prijaviti.

Upravljanje kibernetičkim incidentima obuhvaća uspostavu procedura za prijavu i obradu incidenata, kao i sustavno dijeljenje informacija o prijetnjama s relevantnim institucijama i stručnjacima. Za podizanje razine kibernetičke sigurnosti visoko učilište koristi posebne sigurnosne sustave i opremu za detekciju i prevenciju kibernetičkih napada.

Sve to čini zaokruženi pristup sigurnosti, omogućujući visokom učilištu da se učinkovito nosi s rizicima i osigura neometano odvijanje poslovnih, nastavnih i istraživačkih procesa. U praksi to znači da su procedure, edukacija i tehničke mjere proaktivno revidiraju u skladu s novim izazovima i prijetnjama.

Spremnost za umjetnu inteligenciju

Spremnost na umjetnu inteligenciju (UI) podrazumijeva sposobnost visokog učilišta za integraciju umjetne inteligencije u procese i usluge kako bi se unaprijedilo ostvarivanje poslovnih i istraživačkih ciljeva, kao i ostvarivanje ishoda učenja studenata i ukupno studentsko iskustvo.

Spremnost na umjetnu inteligenciju započinje strateškom i operativnom učinkovitošću koja uključuje razvoj strategije upravljanja umjetnom inteligencijom, razvoj kompetencija za odgovorno, zakonito i etičko korištenje UI, kao i njeno korištenje poslovanju i upravljanju podacima. U poslovnom kontekstu napredni informacijski sustavi i poslovna inteligencija (BI) koriste se za predviđanje trendova, optimizaciju resursa i strateško upravljanje, dok analitički sustavi omogućuju prikupljanje i obradu složenih skupova podataka. U kontekstu obrazovne i istraživačke podrške UI se može integrirati u kurikulum kao nova nastavna tema, dok se virtualni asistenti koriste kao potpora studentima u učenju, prilagođavajući se individualnim potrebama i stilovima.

Analitike učenja uz primjenu UI omogućuju nastavnicima dublji uvid u napredak studenata i prepoznavanje onih koji trebaju dodatnu podršku ili nove izazove. U istraživanju alati UI se koriste za automatiziranu analizu znanstvene literature i druge vrste pomoći, vrlo često u pisanju radova i obradi podataka, pri čemu je ključno slijediti etičke smjernice i načela akademskog integriteta. Digitalno zrelo visoko učilište koristi UI za ostvarivanje željene pozicije u svojoj zajednici i okolini. Korištenjem sustava za automatizirani marketing i komunikaciju poboljšava svoju vidljivost i prepoznatljivost u online okruženju, dok se odnosi s alumnima razvijaju putem specijaliziranih alata koji potiču njihovo uključivanje u mentorske i donacijske aktivnosti. Cjelovit pristup umjetnoj inteligenciji nadilazi isključivo tehnički aspekt i usmjerava njenu širu primjenu u strategiji razvoja visokog učilišta.

Samovrednovanje digitalne zrelosti

Samovrednovanje digitalne zrelosti pojedinog visokog učilišta provodi se u dogovoru njegove uprave, CARNET-a i Agencije za znanost i visoko obrazovanje. Realizira se pomoću četiri online upitnika za četiri skupine ispitanika:

članove uprava
nastavno osoblje
IT osoblje
studente.

Time se nastoji prikupiti zaokružena povratna informacija o temama važnima za digitalnu transformaciju. Od velike je važnosti da se na svakoj ustanovi koja provodi samovrednovanje prikupi što veći broj odgovora od svake navedene skupine i time postigne relevantnost rezultata.

Poveznicu na upitnike ispitanici će dobiti od administratora svog visokog učilišta koji će koordinirati samovrednovanje.

Pozivamo 24 visoka učilišta koja sudjeluju u pilotiranju digitalne zrelosti u projektu e-Sveučilišta da obave samovrednovanje u ljetnom semestru akademske godine 2024./2025.

Visoko učilište koje obavi samovrednovanje dobit će povratnu informaciju o svojoj digitalnoj zrelosti, a prikupljeni podaci koristit će se u mogućoj reviziji Okvira i modela vrednovanja do kraja projekta e-Sveučilište.

Vanjsko vrednovanje digitalne zrelosti

U odnosu na samovrednovanje, vanjskim vrednovanjem digitalne zrelosti visoko učilište dobiva objektivniju sliku o trenutnom statusu svoje digitalne transformacije, kao i mogućnost djelovanja u svrhu unaprjeđivanja njenih pojedinih aspekata. Postignuti rezultati vanjskog vrednovanja doprinose ukupnoj percepciji o pojedinom visokom učilištu kao uspješno digitaliziranoj sredini koja studentima i zaposlenicima pruža suvremeno okruženje za rad i učenje. Visoko ih učilište može koristiti u promociji svojih studijskih programa ili kao potporu svojim projektnim prijedlozima i drugim zahtjevima za financijske potpore.

Vanjsko vrednovanje digitalne zrelosti pojedinog visokog učilišta provodi se u dogovoru njegove uprave, CARNET-a i Agencije za znanost i visoko obrazovanje. Obavlja se nakon uspješno završenog samovrednovanja, a uključuje posjet povjerenstva odabranom visokom učilištu i sastanke s predstavnicima četiriju navedenih skupina.

Visoka učilišta koja sudjeluju u pilotiranju digitalne zrelosti

U projektu e-Sveučilšta temeljem javnog poziva odabrana su 24 visoka učilišta koja sudjeluju u pilotiranju modela vrednovanja digitalne zrelosti. Navedena visoka učilišta mogu pristupiti samovrednovanju od 1. ožujka 2025. godine.

Pridružite se zajednici!

U sklopu razvoja modela digitalne zrelosti visokih učilišta, pilotiranja, samovrednovanja i vanjskog vrednovanja širit će se i krug zainteresiranih stručnjaka i krajnjih korisnika koji će imati interesa aktivno se uključiti u stjecanje i širenje znanja.

Sve zainteresirane pozivamo da nam se jave na e-mail dz-tim@carnet.hr ako žele sudjelovati u primanju informacija i suradnji na povezanim događajima.